Često se smatra da se sličnost između roditelja i djece može prepoznati odmah po rođenju, ali stvarnost je znatno složenija, a iako se u prvim danima života raspravlja o tome čije crte lice dijete nosi, pravi genetski utjecaj obično se pokazuje tek s vremenom.
Posebno je zanimljivo da se mnoge osobine naslijeđene od oca ne uočavaju u ranom djetinjstvu, već dolaze do izražaja tokom odrastanja i u najranijoj dobi, djeca imaju blage i zaobljene crte koje se s godinama mijenjaju, a kako tijelo sazrijeva, dolazi do formiranja kostiju lica, izraženije vilice, nosa i općih proporcija, što često otkriva sličnosti koje ranije nisu bile vidljive.
Upravo u tom periodu mnogi primijete da dijete sve više podsjeća na oca i promjene se ne odnose samo na lice, a karakteristike poput rasta kose, građe tijela, snage ili nivoa energije često su povezane s genetskim nasljeđem i postaju jasnije tokom puberteta i hormonalni razvoj dodatno naglašava ove osobine, čineći porodične sličnosti očiglednijim.
Genetika također utiče na zdravstvene i emocionalne predispozicije, a određeni obrasci ponašanja, način reagovanja na stres ili sklonosti ka određenim zdravstvenim stanjima mogu se pojaviti tek kasnije u životu.
Na kraju, iako geni postavljaju osnovu, vrijeme i razvoj odlučuju kada će se naslijeđene osobine u potpunosti pokazati. Upravo ta postupnost čini nasljeđivanje toliko zanimljivim i nepredvidivim.
