Jesen u Bosni i Hercegovini jedno je od onih godišnjih doba koje lagano, ali sigurno mijenja način na koji doživljavamo svakodnevicu i svakog dana donosi neku novu nijansu, novu tišinu i drugačiji ritam, podsjećajući nas da priroda ima svoj poseban tok koji se ne može požurivati.
Kada se ljetna toplina povuče, a prve hladnije noći obaviju gradove i sela, jasno je da počinje vrijeme kada krajolik pokazuje svoje najbogatije boje, a brda i šume širom zemlje prelaze u raskošnu mješavinu zlatne, zagasito crvene i tamno narandžaste, stvarajući prizore koji izgledaju gotovo nestvarno.
Ovaj period posebno ističe raznolikost naših krajeva – dok u Sarajevu ljudi posežu za toplijom odjećom i kišobranima, u Hercegovini se još uvijek mogu osjetiti tragovi kasnog ljeta i blage šetnje uz Neretvu, a kako dani postaju sve kraći, a jutarnje magle sve češće, mir se polahko uvlači u svakodnevni život.
Domovi mirišu na tople napitke, kestene i prve sezonske čorbe, a druženja uz kafu postaju omiljeni način da se ugrije hladno jutro ili kišno popodne i jesen donosi i svojevrsnu introspekciju – period kada se ljudi prisjećaju svega što su postigli tokom godine i tiho se pripremaju za dolazak zime.
Pred kraj novembra, na bosanskohercegovačkim planinama pojavljuju se prvi tragovi snijega, a Jahorina, Bjelašnica, Vlašić i Kupres najavljuju početak zimske sezone, na radost svih koji vole snijeg i boravak u prirodi i u nižim krajevima počinje priprema za hladnije mjesece: provjera grijanja, nabavka ogrjeva i toplije garderobe i jesen tako postaje most između topline ljeta i tišine zime — doba koje nosi svoju posebnu čar i mir.
