Priča Ljubice, koja je duboko pogodila mnoge, nudi važnu lekciju: u nastojanju da obmanemo druge, često najviše škodimo sami sebi, a ljubav je, bez sumnje, najvažnija emocija koju doživljavamo, ali ona nosi i odgovornost – sposobnost stvaranja, ali i uništavanja.
Ljubica je priznala svoje pogreške, govoreći o tome kako su joj odluke oblikovale život i njena priča nosi tešku poruku, ali i pouku za sve koji je žele shvatiti. “Ljubav je temeljena na poštovanju”, rekla je, ističući da povjerenje nije nešto što je lako steći, ali može se lako izgubiti.
Ljubica je ispričala svoju priču, koja nije bila ispunjena radosnim završetkom, nego dubokom tugom zbog vlastite izdaje i patnje koju je izazvala, a priznala je da je njezina mladost bila ispunjena težnjama za ljubavlju i obiteljskom srećom, ali da je na kraju skrenula s pravog puta.
Ljubica priznaje da nije mogla kontrolirati svoju tjeskobu, koja je potaknula njezinu vezu s Zlatkom, čovjekom koji joj je pružio utjehu u trenucima slabosti, a u tom periodu, dok je još bila u braku, donijela je odluku koja će zauvijek promijeniti njezin život i nije računala na p0sljedice svojih postupaka, a najgora stvar dogodila se kada njezina svekrva, zbog sumnje, pretražila njezine poruke.
Otkrila je njezinu izdaju, a cijeli svijet Ljubice se srušio, a iako je bila trudna, Ljubica nije mogla izbjeći istinu i dijete koje je nosila nije bilo Milanovo, ali nije mogla da se pomiri s posljedicama svog ponašanja, a njen svijet se raspao, a s njim su nestali i svi njezini snovi o obiteljskoj sreći i ova priča, iako duboko emotivna, donosi važnu poruku o važnosti povjerenja, iskrenosti i odgovornosti u svim odnosima, posebno u braku.
