Planina Igman je smještena u centralnoj Bosni i Hercegovini.Nalazi se jugozapadno od Sarajeva. Najviši vrh je Crni vrh sa visinom od 1647 metara. Od planine Bjelašnice je Igrm odijeljen Kasovim dolom i Ravnom valom. Planina je izgrađena do vapnenaca i spada u zonu planinskog krša. Tipičan primjer krških uvala jesu krški fenomeni: Veliko polje i Malo polje. Veliko polje i Malo polje su uvale popunjene morenskim nanosima koji potiču iz vremena posljednje glacijacije, odnosno spuštanja ledenjaka. Na mjestu gdje su uvale smještene su karakteristične temperature inverzije, tesu zabilježene veoma niske temperature. Na Igmanu je zabilježena najniža temperatura, a to je -43 stepena Celzijusa.
https://www.youtube.com/watch?v=Fd3j1G2abC4&ab_channel=EdinRa
Sada ćemo malo o nastanku imena planine Igman. Za mnogo toga se vežu određene legende, tako se i za ime ove planine veže jedna legenda. Naime, legenda kaže da je nekada na Igmanu bio smješten manastir. Planina nije bila naseljena, te je bila dobar izbor gdje bi se smjestio manastir. Planina je pružala potreban mir. Planina je dobila ime po igumanu, domaćinu manastira. Bio je poznat po svojoj mudrosti. Iguman je inače naziv za monaha koji upravlja pravoslavnim manastirom. Upravo po igumanu je planina dobila ime. Posljednji iguman je bio veoma mudar i poštovan. Učenici su mu bili vjerni i primjenjivali su njegova znanja i poslije njegove smrti. Čak i kada su se odselili sa ovih prostora.
Planinu Igman obogaćuje i rijeka Bosna koja izvire kao jako vrelo u njenom podnožju. Na oko 500 metaranadmorske veličine, u blizini naselja Ilidža. Spomenik prirode “Vrelo Bosne“ je još jedan od ukrasa Igmana. Također, na lokaciji Hrid se nalazi jedna mala pećina. Ova pećina je bilakorištena u 20. stoljeću od strane stočara. Koristili su je za oprskrbu pitkom vodom. Pored toga, u okolini pećine se mogu naći i duboke krške jame. Ipak, treba biti oprezan prilikom obilaska, kako ne biste upali u jednu od tih rupa. Zato, uvijek oprez.
Igman krase i mnoge biljne vrste, a jedna od najznačajnijih jeste bosanski ljiljan. Šume smreke su karakteristične za područja Malog i Velikog polja.
Ljepote ove planine su ponovo otkrivene zavrijeme 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984.godine. Tu su se odigrali historijski događaji kao „Igmanski marš“, ali i Igmanska bitka iz 1993. godine . Igmanski marš se dogodio između 27. i 28. januara 1942. godine, kada je zima bila najoštrija. Naime, Tito je osnovao Prvu proletersku brigadu, a Brigada se našla u okruženju ustaških i njemačkih snaga. Tada se donosi jedna veoma rizična odluka. Trebalo je proći pored Sarajeva, preko planine Igman, pa stići u Foču koja je bila oslobođeni grad. Marš je trajao čak 19 sati, a temperatura je iznsila čak – 38 stepeni Celzijusa. Igmanski marš je tako ušao u legendu.
