Jedna djevojka je preko društvenih mreža ispričala susret sa čovjekom koji je inače tražio utjehu od hladnoće, a on je sjedio na klupi i jedva se pokretao, a to je Novosađanku natjeralo da porazgovara sa njim i ponudi mu svoju pomoć.
Ona je nekako imala osjećaj da je taj čovjek imao porodicu koja ga traži jer joj se činilo kao da ima demenciju, pa je nju to navelo da proširi informacije po čitavoj zajednici kako bi njegova porodica njega mogla da locira.
Tada je na njeno iznaneđenju nju p0godila činjenica da je bila u pravu kada je saznala da je taj čovjek profesor hemije i ubrzo je saznala da je njegovo znanje nevjerovatno opsežno bilo i da je imao nevjerovatne sposobnosti sa znastvenom preciznošću. Ona je njemu dala novca koliko je mogla i kupila joj hranu, ali je ubrzo morala da ide, dok joj je bilo drago da je mogla pomoći tome čovjeku.
