Zabrinutost Koste Kecmanovića ne vrti se oko mogućnosti zatvorske kazne ili bolnog gubitka djece, već oko sasvim druge stvari. Na temelju vjerodostojnog izvješća vidljivo je da Kosta gaji snažnu težnju da s vremenom napusti svoje sadašnje mjesto stanovanja. Uprkos tome, sada postoji duboka bojazan da bi mogli ostati bez ičega opipljivog kao posljedicu sudskog postupka koji je u toku od strane roditelja nastradalih, a koji bi mogao dovesti do zapljene cjelokupne njihove imovine.
Dok dječak-ubica ustraje u svojim postupcima, on postupno shvaća da će se, jednom kada roditelji oštećene djece pokrenu pravni slučaj, njegova porodica suočiti s razornom posljedicom gubitka svega što imaju. Na temelju našeg izvora, njegovo uvjerenje da će na kraju izaći ostaje snažno, a njegova najveća briga je mogućnost da nakon toga nema ništa.
Povodom razorne masovne pucnjave u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, roditelji ubijene djece pokrenuli su tužbu protiv porodice mladog počinitelja. Grupa od 27 pojedinaca, svi povezani sa žrtvama, udružili su se kako bi podnijeli ovu tužbu, imenujući dječaka, njegovog oca i njegovu majku kao optužene.
