Iako je od gnusnog čina prošlo dosta vremena, Kosta konstantno pokazuje potpunu odsutnost kajanja i introspekcije, otkrivajući svoju ravnodušnost svakodnevno. Nakon razornog masakra u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, Kosta Kecmanović hitno je prebačen na Kliniku za neurologiju i psihijatriju za djecu i omladinu u Beogradu, gdje se i dalje liječi.
Iako se očekivalo da će pokazati niz emocija nakon što shvati veličinu svojih djela i goleme patnje nanesene deset obitelji, zadržao je uznemirujuću odsutnost ikakvih vidljivih emocija. Ovo je ostavilo osoblje u nevjerici, jer je Kosta pokazao uznemirujuću odsutnost kajanja, čak i prilikom prvog susreta sa svojom majkom Miljanom.
Tijekom cijelog istražnog postupka Kosta je pokazao nepokolebljivu dosljednost u svom ponašanju. Čak i kad je bio suočen s upitima o njegovoj krivnji za kazneno djelo, odgovarao je pribrano, zadržavajući distancirano i ravnodušno raspoloženje. Osoblje je bilo zatečeno kada Kosta nije pokazao nikakvu vidljivu reakciju nakon što je prvi put vidio majku u bolnici, unatoč raširenom iščekivanju da će se njegovo ponašanje promijeniti nakon susreta s članom obitelji. S njom je komunicirao kao da je potpuni stranac.
