Za mnoge se brak već dugo smatra svetom institucijom i osnovnom svrhom života, koja uključuje osnivanje obitelji i podizanje djece. Ipak, u suvremenom društvu razvod je postao uobičajen jer se pokazalo da se pojedinci mogu promijeniti i da trebaju imati slobodu tražiti ljubav na različitim mjestima. Nasuprot tome, postoje oni koji održavaju izvanbračnu zajednicu s partnerom bez sklapanja braka, o čemu danas raspravljamo.
Glumica Danica Maksimović već desetljećima održava dugogodišnju vezu s istim partnerom, a da se nikada nije vezala. Ovaj izbor dovoljno govori o njezinoj perspektivi. Priča o slavnoj glumici i njezinom partneru liječniku ponovno raspiruje vjeru u ljubav. U svijetu koji je često definiran formalnostima i dokumentacijom, veza Danice Maksimović i Todora Lolića ilustrira kako autentični odnosi ne ovise samo o potpisu. Više od četrdeset godina ova legendarna glumica i njezin liječnik uživaju u radosnom zajedničkom životu, njegujući ljubav i obitelj koja podnosi izazove vremena i složenosti suvremenog postojanja.
Danica Maksimović i njen partner Todor Lolić odlučili su da se ne vjenčaju, ali ta odluka nije umanjila njihovu sreću. Njihova veza pokazuje kako ljubav i predanost mogu prevladati nad društvenim normama i pritiscima. Kako je Danica rekla: „Jednostavno smo odlučili da se ne vjenčamo.
Savršeno smo dobro takvi kakvi jesmo. Neki ljudi su se bunili oko moje perspektive, vjerojatno potaknuti tradicijom i religijom, ali kakav značaj ima običan komad papira u definiranju bilo čega? Zašto bi moj način života bio briga?” Istaknula je važnost emocija i podrške u vezi. Zajedno su odgojili sina Miloša Lolića koji je izrastao u renomiranog kazališnog redatelja i njihov najveći ponos.
Iako se rijetko pojavljuju u javnosti, svaki trenutak koji dijele odiše ljubavlju i uzajamnim poštovanjem, pokazujući da je veza među njima i dalje snažna kao što je bila prvog dana. Glumica je izjavila: “Ključni elementi u vezi između dvoje ljudi su podrška, ljubav i zajednička iskustva.
Potpis bi mogao postojati, ali za mene nema nikakvog značaja; to je bila samo naša odluka i ništa više od toga. Priča o Danici i Todoru odudara od tipične bajke koja završava “živjeli su sretno do kraja života” nakon raskošnog vjenčanja. Umjesto toga, razvija se kao priča o ustrajnosti, međusobnom povjerenju i otvorenosti za davanje bez ikakvog iščekivanja primanja zauzvrat.