Uobičajeno uvjerenje među mnogim ljudima je da je vrijeme jednako novcu, što dovodi do nerazumijevanja njegovog stvarnog značaja i uskog fokusa na financijsku dobit. Međutim, istinska vrijednost vremena leži u njegovoj intrinzičnoj prirodi i važnosti njegovog učinkovitog korištenja. Kad sam napunio 60 godina, shvatio sam da je veliki dio mog vremena već prošao, ostavljajući me s ograničenom količinom vremena ispred, na primjer, neizbježne stvarnosti moje smrti – sigurnosti da svi moramo suočiti.
Ovo gledište dovelo me do razumijevanja značaja vremena i potrebe za učinkovitim upravljanjem njime. Iako sam postigao ono što bi mnogi mogli definirati kao lagodan način života, iskoristio sam svoje vrijeme, ističe Žika. Ističe da se budi tek kad se osjeća potpuno odmornim i organizira svoje raspored rada na temelju vlastitih preferencija. U tom svjetlu, mogu tvrditi da sam preuzeo kontrolu nad svojim životom. Iako bi neki mogli tvrditi da sam stekao nešto vrijedno truda – iako ne golemo bogatstvo, svakako dovoljno resursa da uživam u mirnijem životu – želim maksimalno iskoristiti svoje preostalo vrijeme i imam smislene namjere u tom pogledu.
Nije mi cilj ostvariti profit; naprotiv, bio bih duboko zahvalan kad bi mi Bog dao dodatnih pet, deset ili čak petnaest godina. Na temelju svojih uvjerenja, čvrsto vjerujem da bih unutar tog vremenskog okvira mogao postići znatno više nego što sam postigao u posljednjih 40 godina, budući da prvih 20 godina ne vidim kao dio svrhovitog života. Kako napominje Žika, mnogi pojedinci razmišljaju o određenim godinama u svom životu i dolaze do spoznaje da su protratili vrijeme.
Žika je na početku iznio svoje namjere prije nego što se osvrnuo na svoje djetinjstvo u Aleksandrovcu, gdje je živio s roditeljima i mlađim bratom. Svog brata opisuje kao “jednog rokera, ozbiljnog i divnog”, dijeleći s njim kako ga sada ne doživljava samo kao brata ili sestru, već kao sučovjeka. Naša je generacija bila dosta brojna, iako se ne mogu sjetiti točnog broja; „Aca Aleksić“ je predstavljala zavidnu školu. U Titovo doba bio sam pionir, a zakletva mi je ostala kroz godine. Iako se danas možda mučim izrecitirati ga u cijelosti, još uvijek se sjećam da su moje dužnosti kao pionira uključivale da budem odan i pouzdan prijatelj, kao i pokazivanje poštovanja prema roditeljima i starijima. Iako se ti detalji mogu činiti trivijalnim, Žika naglašava njihovu veliku važnost u današnjem kontekstu i dalje proširuje ovu ideju:
Obveza da ostanemo vjerni prijatelji i podržavatelji, u kombinaciji s nužnošću poštivanja roditelja i starijih, izaziva određenu melankoliju kada razmišljamo o tome danas. Unatoč napretku tehnologije i inovacija, priroda čovječanstva se također razvija. Ako se bavite psihologijom ili možda psihijatrijom, razumijete kako se unutarnja svijest osobe razvija tijekom vremena. Postoji dirljiva tuga u vezi s propadanjem prijateljstva kada se raspravlja o moralu i etici. Često razmišljam o blijeđenju vrijednosti kao što su odanost i poštenje – ne samo među mlađom generacijom, već i unutar starije generacije, koja postupno gubi svoju snagu.
