Fatima je otkrila da nije bila u stanju da uživa u konzumaciji palačinki, pizze ili ćevapa u okviru vlastitog doma. Osim toga, naišla je na poteškoće u pronalaženju odgovarajuće odjeće za školu, kako je ona to rekla. Porodica nije bila samo iznenađena ovim otkrićima, već su imala i tako dubok uticaj na njenu majku da joj je bila potrebna hospitalizacija.
Izražavajući duboku emocionalnu tjeskobu, Šećira žali zbog neosnovanih optužbi za zlostavljanje i razmišlja o tome zašto njena kćerka samo vrijeđa ime vlastite porodice, a izostavlja sve negativne aspekte o porodici svog muža, uprkos činjenici da joj on nije pružio ništa osim onoga što je imala u svom odgoju.
Po izlasku iz medicinske ustanove, otvoreno je ispričala svoje stanje prije nego što se odmorila u svom krevetu radi liječenja. “Cijelih deset dana bila sam u stanju sna, potpuno ćutljiv, lijući suze, ležeći, mučena nelagodom… Osjećala sam veliki osjećaj nemoći, trpila sam nesnosnu agoniju, sa zebnjom iščekujući prijem u bolnicu.”
