Priče o napuštenoj, pronađenoj i posvojenoj djeci uvijek su teške i emotivne. Bilo da je riječ o djeci u bijelom svijetu, kao što je ova priča, ili pričama iz naših krajeva i krajeva, poput emotivne Bosanke koja je odgojila napuštenu djevojčicu, nijedna od njih nikoga ne ostavlja ravnodušnim.Život Freddyja Figgersa dokaz je da okolnosti ne moraju odrediti što ćemo biti, već mi sami imamo moć graditi svoju budućnost. S devet godina dobio je pokvareno računalo, što je u njemu probudilo ljubav prema tehnologiji koja je kasnije rezultirala izumiteljem, uspješnim poslovnim čovjekom i milijunašem u svijetu telekomunikacija.
Kad mi je to rekao, pomislila sam “OK, ja sam smeće” i osjetila se neželjeno. Ali onda me zgrabio za ramena i rekao: ‘Slušaj, nemoj da ti se to ikada dogodi’, prisjeća se Freddie svog oca koji je preminuo 2014. Njegov otac Nathan bio je domar i majstor, a on njegove supruge, Betty May, živjeli su na farmi. Živjeli su u Quincyju, ruralnoj zajednici od oko 8000 stanovnika na sjeveru Floride, i već su bili u pedesetima kada su posvojili Freddieja. Freddyja su odlučili posvojiti kada je imao samo dva dana.
Freddie kaže da su mu pružili svu ljubav koju je mogao poželjeti, ali bilo je problema s drugim liječnicima koji su znali biti okrutni. “Sjećam se situacija kad sam izlazio iz autobusa, a djeca bi mi samo prišla s leđa, zgrabila me i bacila u kantu za smeće i smijala se”, kaže Freddie koji dodaje da je zbog tih događaja njegov otac čekao kod autobusna stanica dok me nisu ispratili, doveli smo ga kući, ali su se i djeca rugala Natanu.
Tako je, Nathan i Betty Mae heroji su i veliki uzori Freddieju. Stalno sam viđao svog oca kako pomaže drugim ljudima, zaustavlja se na cesti da pomogne strancima, hrani beskućnike. Bio je nevjerojatan čovjek, kakav bih ja želio biti – kaže Freddy koji je kao dijete s ocem obilazio kontejnere ne bi li pronašao nešto što vrijedi onoliko koliko bi ljudi bacili. Tada je bilo očito da Freddieja zanimaju računala.
