Moramo da kažeo kako vrijeme prolazi i kako malo ko spominje Mrku koji je prem1nuo i koji je iza sebe ostavio uplakanu Anu. Ona je nastavila sa životom ,kako to obično ide. Sama kaže da su je mnogi ispočetka zvali pitali kako je, ali vrijeme donese neke druge stvari, rijetko ko pita za nju i Mrku, a kako kaže Ana njoj je on svaki dan od početka kada pije kafu u glavi pa sve do kada legne u krevet.
Godine koje je provela s njim nikako ne može da zaboravi niti mogu da se poremede sa godinama koje provodi bez njega, nikad neće da ga zaboravi iako je on kako kaže na boIničkoj postelji molio samo jedno da nikada ne prestane biti sretna nasmijana i da nikad ne prestane pjevati.
Ona mu je obećala, ali nije znala kako je teško kako kaže biti sretan bez voljene osobe. Nije sretna priznala je i iznenadila sve.
